Kôd I Drugi Zakoni Kiberprostora

Lawrence Lessig: Kôd i drugi zakoni kiberprostora . Lawrence Lessig Kôd i drugi zakoni kiberprostora IzdavaË: Multimedijalni institut, Zagreb Prevodilac: Æivan Filippi Za Charlija Nessona, Ëija se svaka ideja Ëini ludom - jedno godinu dana. Predgovor ¶ U proljeÊe 1996. godine, na godiπnjoj konferenciji organiziranoj pod naslovom “Kompjutori, sloboda i privatnost”, dva pisca znanstvene fantastike ispriËala su priËe o buduÊnosti kiberprostora. Vernor Vinge govorio je o “sveprisutnosti sile zakona” koju omoguÊuju “distriubiani sustavi visoke razluËivosti” - kompjutorski Ëipovi povezani putem Mreæe sa svakim dijelom druπtvenog æivota, sa Ëitavim jednim dijelom namijenjenim vladinim potrebama. Ta je arhitektura tada veÊ bila u izgradnji — bio je to Internet — a tehnolozi su veÊ opisivali njezine dosege. BuduÊi da se ta mreæa kontrole ispreplela sa svakim dijelom druπtvenoga æivota, samo je pitanje vremena, rekao je Vinge, prije nego πto vlada bude zatraæila pripadajuÊi joj udio kontrole. Svaka nova generacija kôda poveÊavat Êe tu moÊ vlade. BuduÊnost Êe donijeti svijet savrπene regulacije, a arhitektura distribuiranog raËunalstva — Internet i njegovi dodaci — uËinit Êe tu savrπenost moguÊom. Tom Maddox slijedio je Vingea. Njegova vizija bila je vrlo sliËna, iako je izvor kontrole bio razliËit. Vladina moÊ neÊe doÊi samo preko Ëipova. Stvarni izvor moÊi, tvrdio je Maddox, je savez izme u vlade i trgovine. Trgovina, poput vlade, bolje se snalazi u bolje reguliranom svijetu. Vlasniπtvo je sigurnije, podaci se lakπe rikuljaju i manji je rizik poremeÊaja. BuduÊnost Êe biti pakt izme u te dvije sile druπtvenoga poretka. Kôd i trgovina. U vrijeme kada su ta dva autora govorila, buduÊnost, kako su je oni opisali, joπ nije doπla. Kiberprostor je bio sve prisutniji, ali teπko je bilo zamisliti ga ukroÊenoga da bi sluæio ciljevima vlade. A trgovina je svakako bila zainteresirana, iako su tvrtke koje su nudile kreditnokartiËne usluge upozoravale klijente da se dræe podalje od Mreæe. Mreæa je bila druπtveni prostor eksplozije. Ali teπko je bilo zamisliti ga kao prostor eksplozije druπtvene kontrole. Nisam Ëuo niti jedan od ta dva govora. Sluπao sam ih preko svoga kompjutora, tri godine nakon πto su izgovoreni. Njihove rijeËi su zabiljeæene. One sada leæe arhivirane na posluæitelju na MIT-u.01 Dovoljna je samo sekunda da se poËnu sluπati njihovi govori o sa- 5 vrπeno ure enoj mreæi kontrole. Sam Ëin sluπanja tih predavanja koja su izgovorena pred nekoliko godina — pohranjena na pouzdanoj i indeksiranoj platformi koja je bez sumnje zabiljeæila Ëinjenicu da sam ih ja sluπao, putem vrlo brzih komercijalnih Internetskih linija posredstvom kojih u moj stan dolaze i Mreæa i ABC News — potvrdio je neπto iz njihove ocjene. Moæemo Ëuti u reakciji publike potvrdu da su ti autori izgovarali ∫kciju — oni su naposljetku bili pisci znanstvene fantastike — i da je ∫kcija koju su izgovarali zastraπujuÊa. Tri godine kasnije to viπe nije ∫kcija. Nije teπko dokuËiti kako je Mreæa mogla postati savrπeni prostor regulacije ili kako trgovina igra ulogu u toj regulaciji. TekuÊa bitka oko MP3 — tehnologije za komprimiranje zvuËnih datoteka za jednostavno distribuiranje putem Mreæe — savrπeni je primjer. Proπle godine MP3 tehnologija bila je pravo ludilo: CD-i su se kopirali i slali elektroniËkom poπtom, a web stranice su postavljane sa tisuÊama arhiviranih pjesama spremnih za svaËiju upotrebu. “Besplatna glazba“ pridruæila se popisu besplatnih stvari koje Êe Internet posluæivati. Ali ove se godine priËa promijenila. Glazbena industrija promiËe standard koji Êe olakπati kontrolu nad distribuiranjem tih datoteka. Kongres je usvojio propis koji Ëini prijestupnikom svakoga onoga tko proizvodi softver πto zaobilazi tu kontrolu. A jedna tvrtka koja proizvodi ure aje sliËne Sony Walkmanu koji omoguÊuju sviranje MP3