Historije

Tacit Historije Latina et Graeca 1987 Priredio i preveo Miklić Josip BIBLIOTEKA L&G biblioteka Latina et Graeca Knjiga XII Tacit / Historije Uređuju Darko Novaković, Damir Salopek, Zlatko Šešelj, Dubravko Škiljan Izvršni izdavač VPAZagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Likovna oprema Alfred Pal Tisak: RO »Informator«, OOUR Tiskara »Zagreb« Preradovićeva 21-23. BMK 17 SADRŽAJ 1.Kornelije Tacit i njegovo djelo 2.HISTORIAE / HISTORIJE 3.Fontes lectionum 4.Komentar 5.Kazalo 6.Bibliografija KORNELIJE TACIT I NJEGOVO DJELO Rukopisna nam tradicija ne omogućava da s nedvojbenošću utvrdimo osobno ime Tacitovo. U rukopisu Laurentianus 68.1 (Mediceus I) nalazi se praenomen P. (P. Cornelii Taciti Ab excessu divi Aug.), upisan u novije vrijeme. U supskripcijama ostalih rukopisa sreće se također P. Corneli, djelomično od kasnije ruke. Inicijalno C. u Neapolitanus IV C 21 (Lipsiusov cod. Farnesianus): C. Cornelii Taciti ... liber primus incipit i navodno C. ili Caius Tacitus ... Ulpianorum temporum consularis u rukopisima kod Sidonija Apolinara (ep. IV 14.) i cum Cornelius C. Secundo paria suasisset (ep. IV 22.) prije će biti skraćenica od gentilnog imena Cornelius. Kod starih pisaca koji spominju Tacita: Plinija Mlađeg, Flavija Vopiska (Aurelian. 2, 1.), Orozija (VII 10, 19.), Sidonija Apolinara (carm. XXIII 154.) ne sreće se nigdje njegov praenomen. U supskripcijama Laurentianus 68. 2. (Mediceus II) nalazimo isto tako jednostavno Cornelius Tacitus. Flavije Vopisko (Tac. 10, 3) pripovijeda o caru Tacitu (275 - 276) slijedeće: » Cornelium Tacitum, scriptorem historiae augustae, quod parentem suum eundem diceret, in omnibus bybliothecis conlocari iussit, et ne lectorum iniuria deperiret librum per annos singulos decies scribi publicitus in cunctis archivis iussit et in bybliothecis poni.«1 Budući da je ovaj car bio porijeklom iz Interamne i u tom gradu imao, zajedno sa svojim bratom Florijanom, statuu s kenotafom (Vopisc. Florian. 2, 1 = Tac. 15, 1.), smatralo se da je i naš historik porijeklom iz ovoga grada, te su mu novovjeki potomci stare Interamne (dan. Terni) podigli 1514. spomenik (Angeloni, Storia di Terni, str. 42, sqq). No, kad bi tvrdnja o rodbinskoj vezi između historika i cara i bila točna, iz toga se još uvijek ne može izvoditi zaključak o identičnosti njihova mjesta rođenja. Prezriva opaska Tacitova o Sejanu kao o »municipalis adulter«2 {A. IV 3) čini nevjerojatnom pomisao da bi sam Tacit potjecao iz kakva municipija. Iako nemamo potvrda za to, ipak je daleko vjerojatnije pretpostaviti kao mjesto Tacitova rodenja grad Rim. 1 Vopisc. Tac. 10, 3: »Dao je da se u sve knjižnice smjesti Kornelije Tacit, pisac carske povijesti, jer ga je nazivao svojim pretkom; a da knjiga ne bi propala zbog nemarnosti čitatelja, dao je da se svake godine na državni trošak u svim arhivima izradi deset prijepisa i postavi u knjižnice.« 2 Malogradski bludnik Ni o precima njegovim nemamo pouzdanih vijesti. Plinije Stariji (n.h. VII 17, 76), govoreći o slučaju neprirodno rane tjelesne dozrelosti i njoj odgovarajuće prerane smrti, spominje i: »ipsi non pridem vidimus eadem ferme omnia ... in filio Comeli Taciti equitis Romani, Belgicae Galliae rationes procurantis«3, iz čega neki zaključuju da bi ovdje mogla biti riječ o ocu našega povjesnika, iako pri identifikaciji iskrsavaju poteškoće vremenskog nesklada. U svakom slučaju Tacit je morao potjecati iz vrlo ugledne i utjecajne kuće, o čemu govori njegovo obrazovanje i politička karijera. Približna godina Tacitova rođenja može se utvrditi tek kombinacijom različitih činjenica: ako je, kao što navodi u Dial. 17, razgovor između Kurijacija Materna, Marka Apera, Julija Sekunda i Vipstana Mesale, održan »in sextam iam felicis huius principalus stationem, qua Vespasianus rem publicam fovet«* (= 75. ili 76. n.e.), Tacit slušao kao »iuvenis admodum«5, a ta oznaka odgovara uzrastu od 18. do 20. godine - k