E-Book Overview
"Tvrđava je svaki čovjek, svaka zajednica, svaka država, svaka ideologija." Meša Selimović Čovjek i smrt, tema koja je izašla iz Selimovićeve vlastite biografije i sudbine, glavna je tema romana Tvrđava. Radnja romana se dešava u XVII vijeku, neposredno poslije Hoćinske bitke, u muslimanskoj sarajevskoj sredini. Glavni lik je Ahmed Sabi, običan čovjek, vojnik koji poslije rata započinje novi život bez porodice, jer su umrli od opake bolesti koja je harala u tom periodu. On želi da nađe most do drugih ljudi, jer zna da nas razdvaja i uništava mržnja. Ljubav je ta koja nas može održati. Selimović je kroz Sabov lik prikazao ono što može da zadesi bilo koga od nas običnih smrtnika. Kroz konfliktne odnose koji se javljaju kod Šabe, Selimović želi da prikaže sposobnost ljudi da odgovore na neka životna pitanja.
E-Book Content
MEŠA SELIMOVIĆ TVRĐAVA PREDGOVOR Poslije romana Derviš i smrt (1966), koji je izazvao književnu senzaciju, Meša Selimović je dosta brzo, 1970. objavio novi roman slična roda i oblika, sa srodnim crtama u sadržaju, u sastavu: Tvrđavu. Pisac to i sam naglašava u Napomeni Tvrđave tumačeći joj smisao: "Tvrđava je pandan Dervišu i smrti. Tvrđava je svaki čovjek, svaka zajednica, svaka država, svaka ideologija." Čitajući brzo se uvjeravamo da je novi roman smješten u isti prostorni i vremenski okvir kao i prvi, i to određeniji, jasniji, sa malo naglašenijom dozom kroničarskog realizma, kojega malo ima u Dervišu i smrti. Gotovo da bi se obavješteniji čitalac i bez piščeva upozorenja mogao lako prisjetiti da djelo ima srodstva sa sarajevskom kronikom Mula Mustafe Bašeskije iz XVIII stolјeća. U Napomeni nam pisac otkriva i više od toga: "Ovo je trebalo da bude roman o Mula Mustafi Bašeskiji. Odatle dosta imena i podataka iz njegove Kronike. Ali dok sam pisao, nametnule su mi se druge ličnosti, naročito Ahmet Šabo, Mahmut Neretlјak i Šehaga Sočo. Prva glava je u početku napisana kao ispovijest Mula Ibrahimova, poslije sam sve prenio na Ahmeta Šabu." Te se izjave vidlјivo u tekstu ispolјavaju, i potvrđuju, posebno u nekim glavama kao što je šesta Čudno lјeto, vidno bašeskijska sa podacima o nesrećama, pošastima koje su pogađale Sarajevo i okolicu. Kroničarski realizam potvrđuje se i napomenom u dijelu o braći Morićima: "Samo dvadeset godina je prošlo, a sve se zaboravilo, i braća Morići i Sari-Murat, i njihovo bezakonje, i lјudi koje su pobili." Ovdje je za tu realističku bašeskijsku stranu djela izražajno i viđenje tog događaja, koji je iz kroničarskih anala i lјudskog pamćenja prešao i u legendu, naravno preobličen: "Izdalo je", kaže pisac u produžetku gornjega teksta, i "narodno pamćenje, pa se pjevala tužna pjesma o vješanju dvojice braće, kao da su junaci a ne surove siledžije. I možda baš ta pjesma, u kojoj je narod stvarao junake od onih koji to nisu, i taj zaborav, kao da je sve stolјećima daleko, doveli su moga rođaka u Sarajevo." Tako je na određeni, ne sasvim Andrićevski način, svakodnevica spojena s poviješću i legendom, kao što je baš verzija o Morićima karakteristična i za Andrićev Put Alije Đerzeleza, približno slično vremenski smještena. Slična je i demitizacija legendi, samo što se to ovdje kod Selimovića uopćeno potvrđuje, a u Andrića se pripovjedno razvija. Između dva Selimovićeva romana lako se spoznaju i sličnosti i razlike te bi se reklo, kad se novi roman čita neposredno poslije prethodnoga, da se ovdje slika svijeta iz prvoga upotpunjuje. Slika je drukčija ali dopunska, sa istim polazištem iz piščeva svijeta, intimnog senzibilnog i intelektualnog. O tome je pisac sam govorio povodom Tvrđave, odnosno Derviša i smrti. Moglo bi se reći, naročito s obzirom na prvu glavu romana, da je Tvrđava - sugerirajući nam to i kao naslov, kao riječ i kao pojava pojam - roman rata i mira u njihovoj unutrašnjoj vezi kao lјudsko pojedinačno i skupno iskustvo, moralni iskaz na ispitima međulјudskog odnos