E-Book Overview
Mjesto zbivanja ovog romana je istočna Hercegovina, a vrijeme obuhvaćeno je prije, za i neposredno poslije II. svjetskog rata. Akteri su članovi dvaju naraštaja jedne obitelji. Taj je roman jedno od ključnih autorovih djela, objavljen 1978. godine.
Roman "Vrata od utrobe" najnagrađivaniji je roman Mirka Kovača, ovjenčan "NIN-ovom nagradom" – najuglednijom nagradom za roman na južnoslavenskim prostorima 1978. i "Nagradom Željezare Sisak" 1979. godine. Bio je najčitanija knjiga 1980., a u izboru najuglednijih intelektualaca u časopisu Dani "Vrata od utrobe" proglašena su najboljim romanom dvadesetoga stoljeća, odmah nakon romana Meše Selimovića "Derviš i smrt", te "Travničke kronike" Ive Andrića.
E-Book Content
Večernjakova biblioteka knjiga 15. MirkoKovač Vrata od utrobe copvright © Mirko Kovač, 2004. Mirko Kovač Vrata od utrobe Knjiga se prodaje jedino uz Večernji list Večernji list Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju. (Knjiga ojobu 3,10) Molim čitatelja da uvaži onu već ustaljenu ogradu da je svaka sličnost s postojećim osobama slučajna, te da mi sklonost prema raspadljivom životu uzme dobronamjerno. Također, objavljujem da sam se ovom knjigom želio preispitati, kako bih se lišio napasti i svega ranjivog na sebi, pa se uzdam da će čitatelj istinitost događaja i točne podatke primiti kao zamku za duševnu vjerodostojnost. UVOD KNJIŽEVNIKA Stjepana K. potonji put sam vidio pred crkvom sv. Arh. Mihaila negdje ožujka 1950. godine, otprilike u ono vrijeme kad se smjenjuju vjetrovi, čas oštar sjeverac od kojeg ispucaju ruke i oprlji se lice, čas jugo od kojeg sve omeči, a povremeno puhne i onaj bočni vjetar s jugozapada i nanese dah Mediterana. Odmah iza večernje ušao je u crkvu i užgao svijeću za dušu dobre Rose koja već sedamnaest mjeseci počiva u tmini pravoslavnog, arhandelovskog groblja, u hladu starog drveća, tamo gdje je, vele, počinak ugodan, a san tvrd. Rukopis ove knjige pročitao je Gabrijel K. i obilježio ga pri kraju svojim znakom prijateljstva, u neku ruku odobrio ga i složio se, ne mareći za mnoge proturječnosti, a ja sam to uzeo kao imprimi potest i evo predajem ga čitatelju s pouzdanjem da ovaj čin objelodanjivanja neće tumačiti kao slavoljublje, nego prije kao odanost patnji Stjepana K. koja je stvorila i pisca ovih redova, učinila ga dobrim, smjernim i poniznim, pa tako ova knjiga i nije roman, nije pripovijest, već samo uspomena.
POGLAVLJE PRVO
OTAC. Stjepan K. rođen je 1898. godine, kad je u Trebinju kapelanovao bogoslov Petar Papac, rodom iz Stoca, koji je 1900. godine postao župnik na Trebinji. Stjepana je krstio u crkvi Uznesenja. Devet godina kasnije Papac je umro u Gra-zu, a Stjepan K. već je čitao pisma Petra Barbarića, sjemeni-štarca, pisana svećeniku Papcu, iz Travnika 1895. godine. "Čuo sam naime da i med njekom od gg. bogoslovaca još traje nekakva nesloga iz gimnazije baštinjena. Meni zaista ne može pod kapu kako si jedan čovjek koji se pripravlja da-nas-sutra pristupiti k oltaru Gospodnjem i prikazati najneviniju žrtvu Ocu nebeskome, može još takovim ludorijama razbijati glavu. Ta jesmo li svi braća. Pa ako je tko koga uvrijedio, zar nismo kršćani? Zar neće uvrjeditelj moliti za praštanje, a uvrijeđeni, zar neće oprostiti. Ako je tomu tako, onda vas molim ko braću da vi Hercegovci barem budete čistih ruku od tog posla, te da ljubite sve ko braću i sa svima se dobro pazite. Tebi napose želio bi nješto glede toga reći, ali mislim da znaš što hoću, te se nadam da ćeš mojoj želji odgovoriti." Stjepan K. nosio je u srcu riječi Petra Barbarića, jednako uvjeren u njih kad je stupio u sjemenište kao i kad ga je, po majčinu nagovoru, ostavio, tek što je bio navršio šesnaest godina, a ondje proveo manje od devet mjeseci. Mladi đak vratio se u L. istog dana kad je pravoslavna crkva sv. Arhangela Mihaila, nakon atentata na prijestolonasljednika Ferdinanda 1914. godine