Pjesme - Pečalba

AUTUN GUSTAV MATOS / SABRANA DJELA S v e z a k V. JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI Razred za suvremenu književnost Institut za književnost i teatrologiju SABRANA DJELA ANT UNA GUS TAVA MATOŠA (1873—1914—1973) Prvo izdanje 1973 Dotisak 1976 Urednički i izdavački odbor: MARIJAN MATKOVIČ, predsjednik Članovi: NIKOLA BATUSIĆ, SLAVKO BATUŠIĆ, VIDA FLAKER, SLAVKO GOLDSTEIN, DUBRAVKO JELČIĆ, BRANKO JURIčEVIĆ, DAVOR KAPETANIĆ, IVAN KROLO, NEDJEUKO MIHANOVIĆ, DRAGUTIN TADHANOVI С, LOVRO 2UPANOVIĆ Tajnica odbora VIKICA MANHALTER Lektor BRATOUUB KLAIĆ S v e z a k V. PJESME PEČALBA SVEUČILIŠNA NAKLADA LIBER A N T U N G U S T A V MA T O Š PJESME PEČALBA Uredio DRAGUTIN TADIJANOVIĆ JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI SVEUČILIŠNA NAKLADA LIBER ZAGREB 1976 PJESME I KN JIGA PJESAMA SRODNOST Đurđac, skroman cvjetić, sitan, tih i fin, Dršće, strepi i zebe kao da je zima, Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima Potajno kraj vrbe gdje je stari mlin. Pramaljeća blagog ovaj rosni sin Najdraži je nama među cvjetovima; Boju i svježi miris snijega i mlijeka ima, Nevin, bijel i čist ko čedo, suza i krin. Višega života otkud slutnja ta Što je kao glazba bûdï miris cvijeća? Gdje je tajna duše koju dùrdïc zna? Iz đurđica diše naša tiha sreća: Miris tvoga bića, moja Ljubavi, Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi. 7 RELIKVIJA Gdje su, recite mi, oj vi duge noći, Usne što su rujni život pjevale? Gdje su tople, blage, nasmijane oči Što su kao božje sunce sijevale? Odoše u pepeo, kao svete moći, Grudi što su našu sreću snijevale, Krenuše za jekom, kud će i uzdah doći, Riječi što su nas ko duh ogrijevale. Samo pregršt písmã draga ova žena Ostavi nam, pimu slatkoga parfena, No i taj će miris skoro prestati, A za pregaženom ružicom Sarona Plakati će pjesnik suzom miliona, Pa će ko taj dušin tamjan nestati. 8 CUVIDA Cello, flauta, oboa i bas, A na balu, ko na valu Luna, S obrazinom tajne od baršuna, Kolombina mijenja lažni glas. U Dijane nije ljepši stas S ritmovima kao vruća struna, što se trza strasnih sa laguna Kad je život tek Otelov čas. Otkud je, iz Rima, iz Pariza? Što je, duvna, sablast ii markiza, Ili Venus, spremna leći svagda? S maskom simbol, Žena i Sirena, Sjeća me na Poea (... i Montépina!) S okom mačke, zmije i smaragda. 9 POZNATA NEZNANKA Za jablanima, puni zimzelena, U hrvatskom su kraju bijeli dvorovi; Tu sama snatri plemenita žena Kad cvatu lipe i dišu borovi. Uz pali oltar grčkih uspomena U njenoj duši plaču sveti horovi, A mjesec misli da je zaljubljena, Jer čezne kako čeznu viši stvorovi. Od malijeh je vazda gledam nogu I klanjam joj se, kao drugi Bogu, No naslikat je nikad znao ne bih. Tek slutnjom glasa i slatkog profila Ja primih od nje labudova krila, Što nose pean, zvijezdo Venus, k tebi! 10 1 90 9. Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A slične oči neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto nje u kobnu rupu skočih I krvavim si njenim znojem smočih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše, Za volju ne znam kome, žbir u uzama! 11 SAVREMENISIMBOL Lica kao Darwin, đak naturalizma, Majmun, Magnus Parens, buhe trebi sebi, Uhvaćen je, mártir, pa se, pun cinizma, Liberalno buni proti samom sebi. Nekad gorski satir, sok idealizma Büchnerovih knjiga, on sad ne zna gdje bi Deponiro plazmu svog herostratizma, Pa od muke, kritik, buhe sebi trebi. Rutavac na glasu, dika zoologa, On se svemu ruga u ime nature, Naš artizam mu je tip karikature Gdje se vidi refleks duha njeg