E-Book Content
ANTUN GUSTAV MATOŠ / SABRANA DJELA S v e z a k IV. JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI Razred za suvremenu književnost Institut za književnost i teatrologiju SABRANA DJELA ANTUNA GUSTAVA MATOSA ( 1873— 1914— 1973) Urednički i izdavački odbor MARIJAN MATKOVIČ, predsjednik Članovi: NIKOLA BATUŠIĆ, SLAVKO BATUŠIĆ, VIDA FLAKER, SLAVKO GOLDSTEIN, DUBRAVKO JELCIĆ, BRANKO JURIČEVIĆ, DAVOR КАРЕТANI Ć, IVAN KROLO, NEDJEUKO MIHANOVIĆ, DRAGUTIN TADIJANOVIĆ, LOVRO 2UPANOVIĆ Tajnica odbora VIKICA MANHALTER Lektor BRATOUUB KLAIĆ S v e z a k IV. VIDICI I PUTOVI NAŠI LJUDI I KRAJEVI »MLADOST«, IZDAVAČKO-KNJIŽARSKO PODUZEĆE, ZAGREB »LIBER«, IZDANJA INSTITUTA ZA ZNANOST О KNJIŽEVNOSTI ANTUN GU S T A V MATOŠ VIDICI I PUTOVI NAŠI LJUDI I KRAJEVI Uredio DRAGUTIN TADIJANOVIĆ JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI LIBER /MLADOST ZAGREB 1973 1st,-1iih VIDICI I PUTOVI ESEJI I IMPRESIJE ( 1907) ČITAOCU Izdavati knjigu u času kada sam u svađi gotovo sa svim našim novinama i pozvanim i nepozvanim recenzentima, nije baš probita čno. šta ćemo! Ja nisam praktičan, i da to jesam, ne bih bio hrvatski književnik. Živući izvan naših koterija literarnih i političkih, sasvim je prirodno što sam im bijela vrana, jer one progone sve što je individualno i izolovano. Kod nas se slobodan književnik može za misliti samo kao čovjek s rentom. I najnezavisnija književnost je kod nas strančarska. Ko bi kod nas htio sa literarnog, sasvim nestra načkog gledišta pretresti sve naše stranke i strančice, ne bi našao mjesta ni u literarnim listovima. Zato je kod nas književna kritika nepoznata stvar. Na djelo koje bi bezobzirno žigosalo rad svih političkih stranaka, puzavu nezrelost birokratske inteligencije, knji ževničko koterijaštvo, nekulturnost klerikalizma i frazerstvo moder nista, lijenost i zaostalost puka, hrvatsku nesposobnost za osje ćanje hrvatske solidarnosti, nepismenost štampe pa zagušljivu, sitničarsku moralnu atmosferu našeg javnog i privatnog života prirođenu samo lakejskim društvima, na takav slobodan jauk graknuli bi svi naši listovi ili bi autora prećutali, bojkotovali, proskribovali. Ah, mučno je biti književnik malog i neprobuđenog, zavisnog i neoslobođenog naroda! Teško je besjediti robu о slobodi! Mučna je borba sa javnošću koja nas upućuje na robovanje pod vidom najslobodoumnijih teorija, koja traži spasa svuda osim u hrvat skoj slozi, ne mogući zamisliti Hrvatske bez bečke, peštanske ili rimske tiranije! А ко da te ne obožava, o mila, о draga, о slatka slobodo! Treba biti siromah, Hrvat i uskok, žigosan kobnošću trostrukog žiga, pa da se osjeti e život ima smisla samo kao proces božanskog oslobođavanja. Oslobođenje od gluposti, od tiranstva, od sirotinje, borba sa samim sobom, sa pritiskom društva pa gigantski mejdan duha sa sudbinom, sa prirodom: evo puta prema božanstvu i idealu koji nije ništa drugo no sloboda. Slobodo slatka, draga i mila, 7 slobodo duha, slobodo naroda i slobodo pojedinca! Tebe sam slijedio u ovim mojim putovima, našavši tek tvoju božansku sjenu i utjehu, duboko ojađen jer nisam sin slobodne zemlje, i silno ponosan jer sam sin onog Zapada, one Europe, kojoj moje pleme bješe tvrdim zidom i gdje je ljepota cvijet slobodne misli slobodnih ljudi. Zato toliko volim Pariz, Pariz svih današnjih sloboda i svih drskih modernizama, gdje prvi put osjetih gordi ponos što nisam barbar i što sam Europejac, kulturan čovjek. Pariz! Divna li prologa za dramu našeg prometejstva! Kada ga jednog predvečerja posmatrah sa terase samotnog parka, radostan što već danas doživjesmo smrt tolikih fatalnih mitologija, osjetim pored sebe an đeoskog mladića. Iznenadio me nijemim dolaskom sjene. — Ko si ti? — upitam. — Ja sam glasnik Hermes, ja sam bog. A što si mi tako zami šljen, strance? — Nuja